Priča o papirusu

Herak­lov papi­rus”, frag­ment grč­kog ruko­pisa iz 3. sto­ljeća , Oxford , bibli­oteka Sackler

Papi­rus je mate­ri­jal za pisa­nje, pre­no­še­nje poruka i pohra­nji­va­nje zna­nja sli­čan današ­njem papiru. Oko 2000. godine pr. Kr. pro­našli su ga Egip­ćani. Izra­di­vao se od samo­nikle močvarne biljke iz doline Nila — trske latin­skoga naziva cipe­rus papyrus.

Biljka

Papi­rus je močvarna biljka slična trski, pri­pada poro­dici oštrika, naraste u visinu do 3 metra, stab­ljika mu je mekana i pone­kad debela kao ljud­ska ruka. Na vrhu stab­ljike nalaze se grane koje liče na raš­ču­panu i neurednu kosu. Lis­tovi papi­rusa su maleni a kori­jen sna­žan. Na vrho­vima dugih usprav­nih izbo­jaka razvi­jaju se lis­tovi, koji nali­kuju vla­tima trave na kojima se razvi­jaju maleni, neugledni cvjetići.

Izrada papi­rusa

Rim­ski povjes­ni­čar Pli­nije Mlađi osta­vio je zapis o tome kako se pro­izvodi papi­rus. Pro­ces izrade papyrusa bio je rela­tivno jed­nos­ta­van. Stab­ljika otpri­like deb­ljine ruke sje­čena je na dužinu od 15 do 40 cm, a zatim se s njih gulilo tvrdo liko. Vlak­nasta srčika biljke rezana je na trake širine 2 do 3 cm. Ovako izre­zane trake sla­gale su se u dva sloja na tvrdu pod­logu (kamena ploča), i to tako da se dje­lo­micno prek­lope. Sloj na sloj bio je sla­gan pod pra­vim kutem. Oba sloja su se zatim pre­šala a sok i škrob koji se cije­dio iz srčike medu­sobno je sljep­lji­vao slo­jeve. Ovako dobi­jeni list sušio se na suncu a zatim peglao školj­kom, kame­nom ili kosti, te pre­ma­zi­vao cedro­vim uljem. Više tako izra­de­nih lis­tova sas­tav­ljalo se u dugacku traku i nama­talo oko štapa u svitke. Dobi­veni svitci slu­žili su za pisa­nje kala­mu­som, a ispi­si­valo se samo jednostrano.

Upo­raba

Papi­rus je neko vri­jeme bio jedan od glav­nih izvoz­nih pro­izvoda Egipta. U nekim su vre­men­skim raz­dob­ljima, pri­mje­rice, svi diplo­mat­ski doku­menti ispi­si­vani su na papi­rusu sve dok ga nije istis­nuo per­ga­ment. Svaki komad papi­rusa obi­lje­ža­van je poseb­nim peča­tom kako bi se time pot­vr­dila nje­gova vrijednost.

Papi­rus se koris­tio u Egiptu pri­bližno od 3000. pr. Kr. U Grčku je pre­ne­sen u 7. sto­ljeću pr. Kr., a otuda u Rim i ostale dije­love Europe, gdje se kao mate­ri­jal za pisa­nje koris­tio sve do 10. stoljeća.

Pre­uzeto s Wiki­pe­dije